Abdominalna kirurgija

Abdominalna kirurgija je grana kirurgije koja se bavi unutarnjim probavnim organima, solidnim i cjevastim.


Operacijski zahvati u abdominalnoj kirurgiji izvode se u cijelom nizu bolesti i stanja.

Dijelimo ih u hitne i elektivne operacijske zahvate.

Hitni operacijski zahvati vezani su uz po život opasna stanja objedinjena pod nazivom akutni abdomen. Simptomi koji se javljaju uključuju izrazitu bolnost u području trbušne šupljine, mučninu i povraćanje, te izostanak stolice.

Navedeno stanje iziskuje operacijski zahvat bez odgađanja.

Takvi se zahvati izvode u javnom bolničkom sustavu, često pod okriljem noći, što dodatno pojačava strah i anksioznost kod pacijenata.

Elektivni operacijski zahvati planirani su operacijski zahvati koji se izvode u kontroliranim uvjetima uz raniju pripremu.

Planirani operacijski zahvati izvode se da bi se izbjeglo da dobroćudne bolesti i stanja dovedu do hitnog i neodgodivog operacijskog zahvata bez ranije pripreme.

Posebnu skupinu zahvata u abdominalnoj kirurgiji čine zahvati vezani uz tumorsku kirurgiju.

Postavljanje dijagnoze karcinoma probavnog sustava za svakog je pacijenta izuzetno stresan trenutak.

Život pacijenta s postavljenom dijagnozom tumora probavnog sustava mijenja se iz temelja.

Nakon konzultacije kirurga i onkologa oko samog protokola liječenja, operacijski zahvat je potrebno izvesti u što je moguće kraćem roku.

Rano prepoznavanje i dijagnostika, odabir vrhunskog kirurga operatera i njegova tima, brz početak liječenja i besprijekorno izveden operacijski zahvat daju najbolje rezultate, te dovode do izlječenja u najvećem broju slučajeva.

Žučni mjehur

Kolecistektomija je uz operaciju hernije najčešći operacijski zahvat u abdominalnoj kirurgiji.

Indicirana je kod različitih stanja kao što su žučni kamenci ili polipi žučnjaka.

Žučni kamenci javljaju se kod velikog broja ljudi, izazivaju različite tegobe: od lakših, kao što su bolovi u trbuhu nakon obroka, nadutost, mučnina i povraćanje, do najtežih, kao što su akutni kolecistitis, koledokolitijaza uz žuticu i akutni pankreatitis.

Dijagnoza žučnih kamenaca najčešće se postavlja uz pomoć ultrazvuka. Kod ljudi koji imaju neke od navedenih tegoba, te UZV potvrdu o postojanju žučnih kamenaca kirurg indicira elektivni operacijski zahvat.

Elektivna kolecistektomija danas se najčešće izvodi laparoskopskom metodom, što smatramo zlatnim standardom.

U tom se postupku s pomoću malih rezova na koži u trbušnu šupljinu uvode kamera te laparoskopski instrumenti, a žučnjak se uklanja kroz otvor na koži ne veći od 1 cm.

Laparoskopski zahvati daju odlične estetske rezultate te omogućuje brz oporavak i povratak svakodnevnim obvezama.

Tijekom operacijskog zahvata potrebno je jasno verificirati anatomske strukture vezane uz žučni mjehur, a to su žučni vod (ductus cysticus) te krvna žila koja opskrbljuje žučni mjehur (arterija cistika).

Navedene strukture potrebno je zbrinuti uz pomoć titanijskih klipsi i prerezati. Slijedi izljuštenje žučnog mjehura iz njegove lože te uklanjanje iz trbušne šupljine.

Uklonjeni žučni mjehur po odstranjenju iz tijela šalje se na patohistološku analizu. Postavljanje abdominalnog drena individualno je za svakog pacijenta.

Često nas pacijenti prije samog zahvata pitaju kako će živjeti bez žući? Naime, po uklanjanju žučnog mjehura, pacijenti ne ostaju bez žuči, jer se ova neprocjenjiva tjelesna tekućina i dalje luči u jetri. Kroz kraći vremenski period tijelo se navikne funkcionirati bez žučnog mjehura koji je u biti manji rezervoar žuči.

Rijetko se govori o komplikacijama koje mogu nastati pri elektivnoj kolecistektomiji.

Naime, komplikacije kod ovog zahvata su relativno rijetke, ali mogu imati dugoročne posljedice na kvalitetu života pacijenta.

Težina mogućih komplikacija su još jedan od razloga za pažljiv odabir kirurga operatera i njegova tima. Raspitajte se o svojem kirurgu, o njegovim kompetencijama i o broju izvedenih zahvata,te o komplikacijama s kojima se susreo i na koji ih je način riješio.

Raspitajte se o asistentu i o ostalim članovima tima, jer ako stvari ne krenu željenim tijekom, vrlo je bitno da je tim koji Vas okružuje iskusan, predan i sposoban učiniti sve što je potrebno da rezultat Vašeg zahvata bude pozitivan.

Naglašavamo da su svi žučni kamenci različiti i da nisu sve elektivne kolecistektomije pogodne za operaciju u izvanbolničkim uvjetima.

Informirajte se o iskustvu svojeg operatera, broju elektivnih kolecistektomija koje izvodi na dnevnoj, mjesečnoj i godišnjoj bazi.

Uostalom, biste li radije da vas u automobilu vozi netko tko to čini dva puta mjesečno, ili vozač kojemu je to svakodnevna rutina?

Zašto bi s operacijskim zahvatom bilo drukčije, zar ne?

U našoj Poliklinici inzistiramo na tome da kirurg koji će izvesti operacijski zahvat učini UZV abdomena te stvori jasan uvid u Vaše stanje, predloži vrstu i lokaciju elektivne kolecistektomije te unaprijed isplanira operacijski zahvat i smanji mogućnost pogreške ili komplikacije.

Hernija

hernija

Bruh ili hernija podrazumijeva prolaps trbušnih organa kroz slabost trbušne stijenke izvan njihova prirodnog okruženja. Nastaje kao posljedica slabosti trbušne stijenke, promjene njezina sastava starenjem ili uslijed teških fizičkih napora. Hernije mogu biti različito lokalizirane pa samim time imaju i drukčije nazive. U pravilu, prvi dio imena označava lokaciju same hernije:

Ingvinalna ili ingvinoskrotalna hernija podrazumijeva herniju koja se nalazi u području prepona i spušta se prema skrotumu. Razlikujemo dvije osnovne vrste, direktnu i indirektnu ingvinalnu herniju.

Femoralna hernija češća je u žena te je lokalizirana u gornjem dijelu natkoljenice. Sadržaj se od trbušne šupljine spušta prema femoralnom kanalu, kroz koji prolaze krvne žile i živci neophodni za funkcioniranje donjih ekstremiteta. Dijagnostika i liječenje femoralnih hernija je zahtjevnije, a izvedeni broj zahvata po operateru mnogo manji nego kad je riječ o ingvinalnoj herniji.

Umbilikalna hernija javlja se u području pupka kao manje izbočenje koje narušava kontinuitet i izgled pupka. Veličina i simptomatologije mogu varirati. Ako sumnjate na tu vrstu kile, preporučujemo pregled abdominalnog kirurga.
Rjeđe se javljaju i druge hernije trbušne stijenke kao što su ventralna hernija (potrebno razlikovati od dijastaze ravnih trbušnih mišića), postoperacijske hernije, obično nakon većih zahvata u trbušnoj šupljini, te specifične hernije kao što su lumbalne hernije i Spigellijeva hernija.

Posebnu skupinu čine unutarnje hernijacije, kod kojih organi trbušne šupljine protrudiraju kroz prirodne ili nastale otvore prema prsištu, te govorimo o hijatalnoj herniji koja je često udružena s GERB-om.

Operacija je jedina terapija za liječenje hernije. Naime ne postoji vježba, fizikalna terapija ili lijek od kojega će slabost trbušne stijenke zacijeliti. Ako primijetite novonastalo izbočenje na trbušnoj stijenci, kontaktirajte svog kirurga što prije da biste izbjegli uklještenje hernije i hitan operacijski zahvat.

Hernije se mogu kirurški zbrinuti laparoskopskom i klasičnom metodom te s pomoću polipropilenske mrežice ili bez nje. Sve metode imaju svoje prednosti i mane te nisu prikladne za svakog pacijenta.

Informirajte se kod svojeg operatera o načinu operacije, o primjeni polipropilenske mrežice, o iskustvu s pojedinom kirurškom tehnikom te o broju recidiva hernije koje je imao tijekom svoje karijere.

Recidiv hernije, ovisno o metodi, kreće se od 1 % do 10 %, zato je bitno da si osigurate iskusnog operatera upoznatog s metodom koju provodi s velikim brojem učinjenih zahvata.

Ako se zbog sumnje na herniju odlučite na pregled u našoj Poliklinici, uz klinički pregled naš će Vam kirurg učiniti i UZV abdomena te se dodatno informirati o vašem stanju. Nakon učinjenog pregleda predložit ćemo Vam način liječenja, vrstu operacijskog zahvata i lokaciju.