Plastično - rekonstruktivna kirurgija

viamedica

Plastično-rekonstruktivna kirurgija grana je kirurgije koja se bavi poboljšanjem funkcije određenih dijelova tijela.

Poremećaj funkcije može nastati uslijed traume, infekcije i kao posljedica tumora ili pak prirođenih anomalija.

Osim povratka funkcije cilj plastično-rekonstruktivne kirurgije jest i postizanje što prirodnijeg izgleda promijenjenih dijelova tijela.

Sindrom karpalnog tunela

Sindrom karpalnog kanala stanje je u kojem je srednji živac (n. medianus) komprimiran pri prolasku kroz karpalni kanal u zapešću.

Budući da je n.medianus zadužen za senzorne i motoričke funkcije palca i tri srednja prsta, simptomi ovog stanja su višestruki.

U nastavku su navedeni najčešći simptomi sindroma karpalnog kanala. Međutim, svaki pojedinac može simptome doživljavati drukčije.

Simptomi mogu uključivati:

  • probleme s hvatanjem predmeta šakom
  • bol ili utrnulost šake
  • osjećaj „igle“ u prstima
  • osjećaj otečenosti u prstima
  • peckanje ili trnce u prstima, posebno palcu te kažiprstu i srednjem prstu.

Simptomi sindroma karpalnog kanala mogu oponašati druga stanja kao što su tendinitis, bursitis ili reumatoidni artritis.

Uvijek se obratite svojem liječniku radi postavljanja konačne dijagnoze.

Liječenje sindroma karpalnog kanala uključuje:

  • nošenje udlage za šaku (da bi se spriječilo kretanje zgloba i smanjio pritisak na n.medianus unutar karpalnog kanala)
  • protuupalni lijekovi (za smanjenje otekline), oralni ili injektirani (u prostor karpalnog kanala)
  • operacija (za ublažavanje kompresije živca u karpalnom kanalu)
  • promjena položaja tipkovnice računala ili druge ergonomske promjene.

Sindrom karpalnog kanala progresivno je stanje koje se može pogoršati bez odgovarajuće skrbi.

Uzrok mu je bolna kompresija živca medianusa u području zapešća, što dovodi do smanjene mogućnosti upotrebe šake uslijed bolova.

Ganglijske ciste

Meke ciste ispunjene tekućinom mogu se razviti na prednjoj ili stražnjoj strani šake bez očitog razloga.

Nazivaju se ganglijske ciste i najčešći su benigni (nekancerogeni) tumor mekog tkiva šake i zapešća.

U nastavku slijede najčešći simptomi ganglijskih cista. Napominjemo, svaki pojedinac može simptome doživljavati drukčije.

Simptomi mogu uključivati:

  • bol u zglobu koji se pojačava ponovljenim opterećenjem ili iritacijom
  • spororastuće, lokalizirano oticanje, s blagim bolovima i slabošću u zapešću
  • vidljiva cista koja je glatka, čvrsta i zaobljena

U početku, kad je cista malena i bezbolna, liječenje obično nije potrebno.

Liječenje je indicirano tek kad cista počne rasti i ometa funkcionalnost šake.

Liječenje može uključivati:

  • mirovanje
  • nošenje udlage
  • nesteroidni protuupalni lijekovi
  • punkcija i aspiracija ciste
  • injekcije kortikosteroida

Ganglijska cista je vrećica ispunjena tekućinom koja nastaje kao hernijacija iz zglobne čahure ili ovojnice tetive.

Vrećica je pričvršćena na ovojnicu zgloba ili tetive „peteljkom“ koja omogućuje kretanje tekućine u vrećicu iz zgloba ili ovojnice.

Peteljka, tj. vrat ciste funkcionira kao ventil i često ograničava drenažu tekućine iz ciste, omogućavajući cisti da se poveća – ali ne i da se smanji.

U nekim slučajevima peteljka funkcionira kao dvosmjerni ventil, omogućavajući tekućini da putuje u oba smjera.

To može omogućiti povećanje i smanjenje ciste ovisno o aktivnosti.

Problemi s tetivama

Dva glavna problema povezana s tetivama uključuju tendinitis i tenosinovitis. Tendinitis, upala tetive ( fibrozno tkivo koje spaja mišiće s kostima), može zahvatiti bilo koju tetivu, ali najčešće se primjećuje u zapešću i u prstima. Kad se tetive nadraže, javit će se oteklina, bol i nelagoda.

Tenosinovitis je upala sluznice ovojnica tetiva.

Upala se najčešće javlja u tetivnoj ovojnici ali i ovojnica i tetiva mogu se istovremeno upaliti.

Uzrok tenosinovitisa često je nepoznat, ali obično se može raditi o naprezanju, prekomjernom opterećenju, ozljedama ili pretjeranom vježbanju.

Tendinitis također može biti povezan s drugim bolestima (poput dijabetesa ili reumatoidnog artritisa).

Uobičajeni poremećaji tetiva uključuju:

  • DeQuervainov tenosinovitis – najčešći tip poremećaja tenosinovitisa, karakteriziran oticanjem ovojnice tetiva u tetivama palca.
  • Škljocajući prst / stenozirajući tenosinovitis – stanje u kojem se tetivni omotač upali i zadeblja, tako sprečavajući glatko istezanje ili savijanje prsta/palca. Prst/palac mogu se iznenada zaključati ili „škljocati“.

Liječenje većine tetivnih problema može uključivati:

  • promjena aktivnosti i pokreta
  • krioterapija-terapija hlađenjem
  • nošenje udlage ili imobilizacija
  • injekcije steroida
  • nesteroidni protuupalni lijekovi

Čekićasti prst ili bejzbolski prst još je jedna česta ozljeda šake.

Ta ozljeda nastaje prilikom iznenadnog udarca pri čemu dolazi do oštećenja ili istegnuća ekstenzorne tetive distalne falange prsta.

Može se dogoditi i ako osoba ukliješti ili poreže prst.

Tipični je znak čekićastog prsta obješeni vršak prsta koji se ne ispravlja bez pomoći.

Prst također može biti natučen, natečen i bolan.

Postavljanje udlage na ozlijeđeni prst može pomoći u zacjeljivanju. U nekim slučajevima potrebna je operacija ili fizikalna terapija.

Dupuytrenova kontraktura

Dupuytrenova kontraktura (također nazvana Dupuytrenova bolest) nenormalno je zadebljanje kože na dlanu u dnu prstiju.

To zadebljalo područje može se razviti u tvrdu nakupinu ili gustu traku.

S vremenom može uzrokovati da se jedan ili više prstiju sviju te privuku prema dlanu.

Najčešće su zahvaćeni prstenjak i mali prst.

U mnogim slučajevima pogođene su obje šake. Rijetko mogu biti zahvaćena i stopala.

Što uzrokuje Dupuytrenovu kontrakturu?

Vjeruje se da je Dupuytrenova kontraktura nasljedna. Točan uzrok nije poznat. Nastanak bolesti može biti povezan s pušenjem cigareta, alkoholizmom, dijabetesom, prehrambenim nedostacima ili lijekovima koji se koriste za liječenje epileptičnih napadaja.

Tko je u opasnosti od Dupuytrenove kontrakture?

Možda ćete biti izloženi većem riziku od Dupuytrenove kontrakture:

  • ako ste stariji – bolest obično počinje u srednjoj životnoj dobi
  • ako ste muškog spola – češća je u muškaraca nego u žena
  • ako imate skandinavsko ili sjevernoeuropsko podrijetlo – najčešća je kod ljudi čije obitelji dolaze iz tih krajeva
  • ako imate pozitivnu obiteljsku anamnezu – bolest se može naslijediti
  • ako uzimate neke od lijekova protiv epilepsije – nastanak bolesti povezan je s nekim lijekovima koji se koriste za liječenje epileptičnih napadaja
  • ako pušite ili neodgovorno pijete alkohol
  • ako ste dijabetičar
Koji su simptomi Dupuytrenove kontrakture?
  • ne možete položiti ruku ravno na stol, dlanom prema dolje (tzv. tabletop test)
  • jedna ili više malih, nježnih nakupina (čvorića) na dlanu
  • čvorići se mogu zadebljati i skupiti ili zategnuti – može uzrokovati debele tračke tkiva ispod kože na dlanu
  • udubljenja ili žljebovi na koži pritisnuti skupljenim prstom – ta područja mogu postati vrlo bolna i mogu dovesti do gubitka kože
  • prsti se privlače dlanu
  • ne možete se normalno koristiti šakom.
Liječenje Dupuytrenove kontrakture može uključivati:
  • kirurški zahvat – to je najčešća metoda liječenja za teže, progresivne slučajeve. Kirurg napravi rez na šaci i izvadi zadebljano tkivo. To može poboljšati pokretljivost Vaših prstiju. Nekim se bolesnicima kontraktura vrati pa će im možda trebati ponovna operacija.
  • injiciranje steroida – ako je čvorić bolan, injekcija steroida može olakšati bol. U nekim slučajevima to može spriječiti pogoršanje Vašeg stanja. Možda će Vam trebati ponovne injekcije.
  • terapiju radijacijom – taj tretman nije toliko uobičajen u Hrvatskoj, X-zrake s niskom energijom usmjeravaju se na čvorove. Najbolje djeluje u ranoj fazi bolesti, može omekšati čvoriće i pomoći u sprečavanju kontrakture..
  • injekciju enzima – noviji, manje invazivni postupak. Vaš liječnik ubrizgava lokalni anestetik u oboljelo područje kako bi utrnula šaka. Zatim se enzim ubrizga u promijenjeno tkivo. Tijekom nekoliko sati, enzim se razgrađuje i otapa čvoriće i tračke. To omogućuje da se prsti izravnaju kad kirurg slomi tračke, što se obično događa sljedeći dan.
  • aponeurotomiju iglom – to je još jedan noviji, manje invazivan postupak. Lijek se ubrizgava u oboljelo područje da bi utrnula šaka. Kirurg iglom slama i razdjeljuje oboljelo tkivo. Ne radi se rez.